브르코 지구 최고의 라이딩 경로

Na dijelu lokalnog puta Između Gornjeg Rahiċa i Gornjeg Zovika, koji preko Vražiċa vodi dalje prema regionalnoj cesti Čeliċ – Tuzla.

Čaršijska džamija u samom centru Brke je jedna od dvije džamije u ovom selu i novijeg je datuma. Izgrađena je na temeljima stare pobrklinske džamije koja je poslije oko 100 godina postojanja srušena zbog nedostatnog prostora i funkcionalsnosti. Pripada džematu* koji nosi ime Brka Nova a koji broji oko 410 domaćinstava. *Džemat za muslimane predstavlja temeljnu, osnovnu i najmanju organizacionu jedinicu. Izvor: https://medzlisbrcko.ba/dzemati-imami/dzemat-brka-nova/

안녕, 브라더, 너는 꽤 향수를 불러일으킨다고 말할 수 있겠어! 정말 많이 썼네!

Nema nene sokakom…ni dajdži, ni Đike, ni dajnice…

우리의 '선조의 땅', 어린 시절의 거리, 이제는 공동의 자산입니다.

Prije Drugog svjetskog rata Hadžiċi su brojali nekoliko imuċnijih, rodbinski blisko povezanih familija. Braċa Ahmet i Bešlaga su što naslijedili, što stekli: prostrane njive, duċane, hanove, kovačnice, stoku i zaprežna kola; gradili su velike i lijepe kuċe… Nije ni čudo da su imali vlastiti sokak. Sve je to odnio rat. Ahmet je umro relativno mlad prije rata, a njegova dva sina, Ibrahim i Sadik, strijeljani su istog dana pri kraju rata. Iza njih su ostali stara majka Hadžira i njihove supruge Safija i Ifeta, obje sa po četvoro male djece. Oslobađanje zemlje Jugoslavije značilo je i oduzimanje zemlje od bogatijih zemljoposjednika i formiranje zemljoradničkih zadruga. Novoformirana pobrklinska zemljoradnička zadruga je za dugogodišnju kolektivnu poljoprivrednu proizvodnju u velikoj mjeri koristila raniju zemlju Hadžiċa. Dvije porodice bez ‘muške glave’, sa osmoro djece, ostali su skupa u velikoj, lijepoj kuċi, ali bez sredstava za život. Raniji imuċni život smijenilo je siromaštvo i ‘golo’ preživljavanje. Posjedi i imetak su se raspadali, porodice su se razdvojile, potomstvo raselilo, ostatak zemlje rasprodavao… Hadžiċa sokak je sve manje i manje pripadao Hadžiċima. Danas je tu, na ostatku ranijeg velikog imanja, još samo najmladji Sadikov unuk.

Sadašnje naselje Brka čini nekoliko dijelova: Centar (kod starijih poznatiji kao Čaršija), Stara Brka sa Gornjom Mahalom (na desnoj obali rijeke Brke, povezana s dva mosta sa centrom), Gornja Brka (na ulazu u selo iz pravca Gornjeg Rahiċa), Nova Brka, dio od centra Brke prema Brčkom, te posljednjih desetljeċa naseljeni dio sela uz put prema tzv. ‘Malezijskom putu’ (Đačka ulica i Šterac). Iz glavnih saobraċajnica kroz Brku vode brojni sokaci, od kojih veċina, onih odvajkada, nose imena starih pobrklinskih familija, koje su do prije nekoliko desetljeċa uglavnom i nastanjivale te sokake. Sokaci su jednostavno bili njihovi vlastiti, a ne javni putevi. Danas to nije tako. I u te sokake su se naselile brojne pridošlice, nove familije. Sada sokaci pripadaju i njima, a ne samo starosjediocima, čija imena nose. Gornja Brka ima samo jedan sokak koji nosi ime jedne familije – Jukiċa sokak. U centru Brke, koji počinje kod stare Palanačke ceste, nailazimo s lijeve strane puta iz pravca Gornjeg Rahiċa do tromeđe na dva ‘familijarna’ sokaka: Smajloviċa i Čolakoviċa sokak, a od tromeđe u pravcu Brčkog slijede: Hadžiċa sokak, Džajiċa, Musiċa, Hadžimuhamedoviċa i Pamukčiċa sokak Stara Brka broji pet ‘familijarnih’ sokaka: Meškoviċa, Muratoviċa, Hasiċa, Haskiċa i Mehakoviċa sokak, a Nova Brka tri: Jašareviċa, Mahmutoviċa i Omerhodžiċa sokak.

Svi ti momci i djevojke koji su ‘uz rat’ ili neposredno poslije NOR-a rođeni, pripadaju prvoj generaciji ‘iškolovanih’ Pobrklija. Oni su nakon srednjoškolskog obrazovanja odlazili kojekuda ‘za poslom’, najčešċe u Brčko i Banoviċe (poslije izgradnje pruge) i uglavnom zauvijek napuštali svoje rodno selo. A zatim je uslijedio val odlazaka u pečalbu, što je Brku lišilo još jednog produktivnijeg dijela stanovništva, uključujuċi mladost. Kasnije ċe to Brku lišavati i dotadašnje tradicionalnosti, šarma, seoske idile, čistoċe… Pod pritiskom u pečalbi stečenih marki, šilinga i franaka, te novih ideja o modernom životu, Brka se nasilno mijenjala i transformisala u sadašnju bezličnost. Po cijelom selu i unaokolo ubrzano su nestajali jedno za drugim: stare tradicionalne, bijelo okrečene bosanske kuċe; drvene tarabe i dvorišne kapije; kamenim oblutkom pokaldrmisane avlije, ukrašene rajom (prkosom); đermovi i bunari sa vitlom i nadstrešnicom; cvijetne bašte, hladovita grožđa, stabla duda, višnje, džanarike, kruške ‘lubeničarke’, jabuke ‘ranke’… Sad je Brka takva kakva je! Puna velikih kuċa okovanih u beton i asfalt. S uskim tokom prljave vode u kanalisanom, ispravljenom i od drveċa ‘oslobođenom’ koritu nekadašnje rijeke. Izvan važnih puteva, zanemarena i od mnogih zaboravljena.